Živa istina kroz pjesmu
Dida su odveli neki ljudi
Sve su to vidjeli čobani u strani
Pametno reće did Ševo
Ma kakvi ljudi… to su partizani
Kada su poveli staroga djeda
Unuk sa prozora sve je to gleda
Bio je smislio nešto da pita
Bilo ga stid od tuđeg svita
Sve se to desi na Badnji dan
Uoći samog Božića mira
Ubili dida kažu u Vranu
Takav Božić biše jadnom partizanu
Pokopaše dida.. Stipanjdan je bio
Ko pisak drinov mali je Stipe plako
Tiho i skromno ni molit se nije smjelo
Opet su ljudi stigli u selo
Nisu dali da se u groblju pokopa
Nego kod plasta iza pojate stare
Na malom seoskom guvnu
Četrdeset sedme u jednom selu u Duvnu
Upamti mali Stipe sve
I dida i pokop i ljude zle
Dugo je skrivao didovu sliku
I sa sobom je ponio u daleku Ameriku
Devedeset i neke
Vratio se Stipe iz zemlje daleke
I donio sliku u zlatnom okviru
U groblje dida svoga pokopa u miru
Spomenik podiže u jednom danu
Zapali svjeću didu svome
I tiho sa usana reće
Nek vječno gori
Velikom domobranu mome
Vaš crvenice.com tim
Tekst: B.B. Radoš
