Tamo početkom i sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća naši su crveničani kao uostalom i mnogi duvnjaci prilično masovno i redom odlazili raditi u Austriju, a koju godinu kasnijih sve redom u Njemačku, čak i oni koji su već bili u Austriji
Živa istina
Kako čovjek lagano ulazi u zreliju dob, ili malo grublje rečeno stari nekako se sve više i s nostalgijom sjeća događaja iz davnih godina, djetinjstva, pri čemu ti se i ono što te je nekad živciralo ili si možda bježao od toga sada s vremenskim odmakom čini onako baš lipo.
Drage Crveničke, poštovani Crveničani, raduje me vijest da se selo čisti, to je zaista lipa vijest. Onako lipo selo postat će još lipše, pitam se: „Može li se još više voljeti?“