Poznato je da se Valentinovo svake godine u svijetu obilježava četrnaesti veljače i to gotovo po istom obrascu i scenariju, cvijeće na sve strane, pokloni, čestitke, što bi se ono reklo eskalacija emocija, da se čovjek pita šta je ovo, a ono kažu to je dan zaljubljenih, dan ljubavi.
Na žalost dijela slavljenika, ali i nekih restorana i trgovina ove godine su na isti dan “pali” Valentinovo i Čista srijeda, odnosno Pepelnica, dan kada počinje Korizma i kada je u nas katolika zapovjedni post i nemrs.
Jednima je žao neće biti planirane proslave, a drugima je briga da će izostati planirana zarada.
Takvo nešto se stvarno rijetko događa, ali šta ćeš, dogodilo se ove godine i eto “problema” neplaniranog.
Međutim odmah se krenulo tražiti rješenja, pa tako s naslovnica raznih elektronskih medija i tiskovina stižu prijedlozi da se Valentinovo obilježi i proslavi dan prije, ili možda dan iza, kao to je u redu, time je sve “pokriveno”, Čista srijeda će se ispoštovati, a Valentinovo će se ipak proslaviti, sad malo ranije ili kasnije, nebitno.
Valentinovo je događaj koji mene neodoljivo podsjeća na onaj nekadašnji Dan žena, kojeg su izmislili komunisti i obilježavali osmi trećeg, koji se kod sviju bio uvriježio kao osmi mart, ne ožujak, jer kao međunarodni je praznik, pa u redu je da je mart.
Istina puno je manje crvenih karanfila, ali cvijeća ne manjka, svuda ga je naokolo, jedino što ovaj put, iako i dalje dominiraju, žene nisu posebno istaknute i nije samo njihov dan. Valentinovo se zapravo proširilo na sve zaljubljene i u ljubavi, ne samo mlade, već čak i one stare, koji slave zlatne i dijamantne pirove.
Uvijek ima i jedan dio onih koji nisu obuhvaćeni slavljem Valentinova, koji su
nezainteresirani, ili oni koji su možda pomalo razočarani u tu i takvu ljubav, koja se naglašeno slavi i opjevava za Valentinovo, pa ispada da su se takvim mentalnim stanjem sami eliminirali i da tu ne pripadaju.
Inače, Valentinovo je nama u selu bilo potpuna nepoznanica, za nas nije postojalo, a vidi danas, u ovome svijetu konzumerizma Valentinovo se pretvorilo u ″važni″ događaj kojeg se obilježava na sve strane i koji je uz to vidno, izrazito komercijaliziran, u osnovi se svodeći na užitak, pri tomu pomalo i lagano prelazeći u ispraznost.
U nas se zapravo Valentinovo počelo obilježavati relativno nedavno, uglavnom pod utjecajem američke filmske i pop kulture, danas je već poprilično raširena pojava i sve popularnija, a kako je tema ljubav onda posve razumljivo, kako odoljeti.
Kroz prošlost su u svijetu o Valentinovu napisane nebrojene priče, pjesme, snimljen je niz filmova i općenito je neiscrpan izvor inspiracije, a kako i ne bi kad se radi o ljubavi, tako univerzalnom i kroz povijest mnogima omiljenom motivu i nadahnuću.
Pa otkuda onda Valentinovo, sada evo i u nas i tko je taj sveti Valentin čije ime spominjemo i obilježavamo četrnaestog veljače, spomendan kojim se kažu obilježava i slavi dan zaljubljenih, dan ljubavi?
Nije potpuno sigurno, dijelom je pomalo i legenda, ali se zna da je sveti Valentin bio svećenik, čak po nekima i biskup u Rimu, u trećem stoljeću, mučenik, koji je živio i obavljao službu u vrijeme cara Klaudija.
Legenda kaže da je car Klaudije donio zakon kojim je zabranio vjenčanja rimskih vojnika, smatrajući da će ako se ožene, tijekom borbi razmišljati o obitelji i slabije će se boriti. Kako je među njima bilo i kršćana, koji su u to vrijeme bili proganjani, a kršćanska vjera zabranjena, oni su se htjeli vjenčati po svaku cijenu i primiti taj tako lijepi i važni sveti sakrament, sakrament ženidbe, pa ih je sveti Valentin vjenčavao tajno i u ilegali. Kad su to Rimljani otkrili, uhvatili su ga, zatočili, mučili i pogubili. Legenda također kaže kako je volio mirisne ruže, koje je rado poklanjao zaručnicima, uz želju za dugo i sretno bračno zajedništvo.
Otuda je sveti Valentin vremenom postao zaštitnik zaljubljenih, koji je kasnije, kad je Rim postao kršćanski proglašen i svecem.
Sveti Valentin se inače i općenito prikazuje kao jedan hrabri i pomalo romantični povijesni lik, postao je jedan od popularnijih svetaca, osobito tijekom srednjeg vijeka u Britaniji i Francuskoj, kod nas baš i ne toliko.
Zašto je izabran četrnaesti veljača nije sasvim jasno, niti poznato, taj se dan spominje i obilježava kao spomen na svetog Valentina, dan koji je nekada u katoličkom kalendaru bio utvrđen kao službeni spomendan na tog mnogima dragog sveca, u međuvremenu je to promijenjeno, danas se obilježava samo kao spomendan, ali neobvezni.
Postoji teorija i to dosta prijemčiva, da je Crkva, kad je postala slobodna, a kršćanska vjera u Rimu legalna htjela tim datumom neutralizirati slavljenje rimskog poganskog praznika zvanog Luperkalije, kojega su stari Rimljani slavili dan kasnije od Valentinova. To je u stvari bio poganski praznik plodnosti posvećen Rimskom bogu poljoprivrede, Faunu, kao i utemeljiteljima Rima, Romulu i Remu i kao takav se obilježavao stoljećima.
Također, postoji teorija da se tijekom srednjeg vijeka u Velikoj Britaniji i Francuskoj četrnaesti veljača počeo povezivati s ljubavlju, jer su oni vjerovali da je taj dan početak parenja ptica, pa je po nekima to bio poticaj da se isti dan odredi kao dan zaljubljenih. Čak postoji jedna zanimljivost, prema kojoj je u nekim našim hrvatskim krajevima, konkretno u Međimurju, nekada prije bio običaj da se djeci u dvorištu ostavljaju peciva u obliku ptica, očito pod ovim utjecajem iz Europe i uz ″vjeru″ da se taj dan ″ftičeki ženiju″.
U današnje vrijeme Valentinovo se u nas proslavlja i obilježava reklo bi se izrazito svjetovno, na misama se toga dana tek spomene kao svetac, mučenik, o kojemu baš i nema puno pouzdanih povijesnih podataka, pa nema niti materijala za širu propovijed o njemu.
Slavljenje i obilježavanje Valentinova se tako svodi uglavnom na tjelesni užitak, pri čemu malo tko razlučuje i razmišlja što je zaljubljenost, a što ona prava, istinska ljubav.
Obično ovi moderni muškarci za Valentinovo daruju žene, ili djevojke cvijećem, čokoladama, slatkarijom u obliku srca, izvode ih na romantična mjesta i večere, pišu čestitke, trudeći se ostaviti što bolji dojam.
Valentinovo se inače obilježava u većini zemalja svijeta, ali ih ima nekoliko, sedam, osam i to uglavnom islamske zemlje, koje to ne rade, čak niti komercijalno, a među njima je i pravoslavna Rusija, koja i dalje obilježava Dan žena, osmog ožujka.
Zanimljivo je da je prva poznata, sačuvana čestitka za Valentinovo iz 1415. godine, koju je svojoj ženi napisao stanoviti vojvoda Karlo od Orleansa dok je bio zatočen u Londonskom tornju, nakon zarobljavanja u bitci kod Agincourta.
Kažu da se jedino za Božić pošalje više čestitki, nego za Valentinovo i da je to dan kad se, uz Majčin dan, tijekom godine kupi najviše cvijeća.
Obilježavanje Valentinova je jako rašireno u cijelom svijetu, pri čemu u različitim zemljama postoje i različiti običaji kojima se ono obilježava.
Tako naprimjer u nekim zemljama ljudi hodočaste u crkve, u kojima se nalaze moći svetog Valentina i mole se za njegov zagovor i pronalazak prave ljubavi.
U Japanu je običaj da žene daruju čokolade muškarcima i u privatnom i poslovnom okruženju, pri čemu, naravno, najboljim čokoladama daruju sebi bliske muškarce. Mjesec dana kasnije, četrnaesti ožujka muškarci uzvraćaju, daruju žene bijelom čokoladom, pa se taj dan kod njih zove ″Bijeli dan″.
Kao što je sveti Josip zaštitnik Hrvatske tako je i sveti Valentin zaštitnik Libanona, gdje je u većem dijelu zemlje Valentinovo određeno danom za prosidbe, dok u nekim regijama nije dan za prosidbe, ali se slavi kao dan ljubavi u obitelji.
Opet u nekim zemljama u svijetu Valentinovo je dan ljubavi i prijateljstva, pa ga ljudi obilježavaju zahvaljivanjem na svojim prijateljima, a na Filipinima se u cijeloj zemlji i potradiciji na taj dan organiziraju grupna vjenčanja.
Ima zemalja u kojima se Dan zaljubljenih ne obilježava na Valentinovo, već imaju svoje posebne datume, pa tako recimo u Brazilu se taj dan obilježava u lipnju, dan prije svetog Ante, a u Izraelu početkom kolovoza.
I tako dok se neki čak pomalo užasavaju tradicije Valentinova i povezanih događaja, drugi ga s veseljem iščekuju i obilježavaju.
Dio ljudi ga tumači na način da je to podsjetnik nekomu da ga voliš, ne shvaćajući da u ljubavi ne treba podsjetnik, ona je konstanta u svim postupcima, gestama, zapravo je svaki dan. Neki opet kažu da je Valentinovo izmišljeno samo kako bi ljudi trošili novac na bespotrebne stvari i poklone, osobito cvijeće, koje ionako brzo uvene.
S druge strane, za Valentinovo se vežu i neke negativne konotacije, pa kažu da je osim prvog dana iza Nove godine, najviše prekida veza dan iza Valentinova, jer se neki očito osjećaju iznevjereno i razočarano, a nekima je bio veliki pritisak, treba zadovoljiti očekivanja i onda puca, ljubav je očito bila površna, a Valentinovo je samo okidač.
Eto tako, Valentinovo se slavi i obilježava svake godine i na sve strane, naglašeno i naširoko, valjalo bi kad bi to uvijek bilo u onoj istinskoj ljubavi za koju je još sveti Pavao u svojoj hvalospjevi rekao da je veća i od vjere i od ufanja, da sve podnosi i nikad ne prestaje. Neka nam takvog Valentinova svaki dan i da se njegove poruke šalju djelima i gestama, ne nužno uz cvijeće, srcolike čokolade i slatkariju, svijet bi nam ovaj naš bio puno ljepši i bolji.
Zagreb, veljača, 2024. g.
Ivan Ivić Radoš
Vaš tim crvenice.com
