Nakon 23 godine boravka u inozemstvu, s. Matija Filipović se vratila u domovinu.
Matija Filipović (otac Bože i majka Milka Filipović, rođ. Karačić), rođena je 1.9.1969. godine u Crvenicama, ili kako ona voli reći; “ispod lipe”.
Duhovni poziv je osjetila već u osnovnoj školi, te svoj život odlučuje posvetiti Kristu. Srednju školu je pohađala i završila u Dubrovniku, nakon čega 28. 8.1990. godine ulazi u Družbu sestara franjevki od Bezgrešnog začeća u Dubrovniku. Nakon kandidature i postulature 6.12.1991. godine ulazi u novicijat u Zagrebu. Jedan dio novicijata provodi u Zagrebu, a jedan dio u Dubrovniku na Dančama.
1992. godine se ponovo vraća u Dubrovnik, gdje 8.12.1992. godine oblači redovnički habit, te polaže svoje prve redovničke zavjete. Od 1993. do 1995. godine je na dužnosti u Dubrovniku na Dančama, a od 1995. do 1998. godine u Zagrebu. Svi koji poznaju s. Matiju znaju da djeca imaju posebno mjesto u njenom srcu, stoga nije čudno što je većinu svog vremena provodila radeći s djecom u vrtiću. U Dubrovnik se ponovo vraća nakon 3 godine u Zagrebu, te 6.9.1998. godine polaže doživotne zavjete.
Put je dalje vodi na dužnost u Njemačku. Na župi u Stuttgartu provodi 6 godina, a zatim 2004. godine odlazi u Kanadu, u Windsor, gdje ostaje 17 godina.
Sestra Matija je pronalazila dom u svakom mjestu na koje je bila poslana na dužnost. Uvijek je bila rado prihvaćena od strane župljana. Vjerojatno zbog svoje nasmijanosti i vedrine, ali i zbog blagosti prema svima onima kojima je pomoć potrebna.
Župljani Župe sv. Franje Asiškog u Windsoru su u listopadu 2021. godine priredili oproštajni domjenak za sestre Matiju i Mariju u znak zahvale za sve što su učinile za njih i njihovu župu.
S. Matija vrlo rado priča o svojim putovanjima, o ljudima koje je upoznala, o veselim i vrijednim uspomenama, ali i o nekim teškim trenucima. Kroz njezine priče je jasno da je osmijehom i pozitivnošću odgovorila na sve što joj je život priredio i nikad nije prestala zračiti vedrinom.
Nakon ukupno 23 godine u inozemstvu, ove godine se napokon vratila ondje gdje je njeno životno putovanje započelo; ondje gdje se doživotno zavjetovala Kristu – u voljeni Dubrovnik.
Svojim dragim Crveničanima šalje puno pozdrava iz Dubrovnika. Napisala je tekst koji vam prenosimo u cijelosti:
“Da pozdravim to predivno, veselo selo Crvenice i dobre ljude u njemu.
Sve vas želim od srca pozdraviti i zahvaliti se na vašoj dobroti. Jer putujuć svijetom gdje god da se nađem uvjek odnekud pokoji putnik svrati koji pozna moje selo i o Crvenicama od njih samo hvale pljušte. Predivno je to čuti o mom rodu i narodu. Tada upravo zbog vas, dragi Crveničani, čovjek osjeća ponos što je tamo rođen i što je iz svog i vašeg kraja. Kad je čovjek daleko u tuđini još više voli svoje selo i svoj narod. Nekako živiš za nj. A hvala Bogu sad sam tu u domovini na samom pragu svojih Crvenica.
Hvala vam,ja nemam druge riječi ni ljepše, ni veće, ni jače, ni dublje osim HVALA upravo zbog toga što ste takvi. Ova riječ Hvala, ona sve govori vama i o vama. Jer u ovoj riječi skrivena je vaša dobrota i ljubav. Takve vas poznajem. I tako se o vama po cjelom svijetu šapuće. A pošto smo ušli u korizmeno vrijeme, vrijeme pokore i obraćenja to nam je prilika da budemo još bolji nego kako to svijet vidi. Ostanite dobri i budite još bolji.
Da bi i dalje ostali takvi ja ću vas sve predati našoj Gospi od Danača da vas ona kao Majka stavi pod svoj plašt i čuva, blagoslovi i zaštiti od svakog zla koje je danas zavladalo svijetom. Ona je Majka i tvoja i moja. Ja sad odlazim upravo toj Majci Gospi od Danača i nosim vas njoj, pod njezin plašt kojeg nikakvo zlo ne može dotaknuti. Njoj ću vas predati a vi sad, upravo sad, dok ovo čitate u svojim srcima povjerite se, predajte i posvetite njoj. Nemoj te zaboraviti na NJu, svoju majku. Molite se Njoj u svojim obiteljima. Tada ste sigurno i sigurni u njenim rukama.
Danče je predivno mjesto na kojem trenutno živim. Zašto vam to govorim? Upravo zbog naše Majke Marije jer to je njezino mjesto na kojem stoljećima ona bdije i čeka sve putnike svijeta koji joj svrate da ih Ona blagoslovi. Zato sve vas pozivam, da kad jednom dodjete u Dubrovnik nemojte je zaobići. Dodjite joj. Pohodite je. Pa usput i meni i ja ću vas rado primiti.
Danče su predivne, želim nešto, kratko reći i o njima. Možda se netko predomisli od naših predivnih cura iz Crvenica pa se meni i s. Kristini Radoš pridruži. Ne šalim se. Evo kako izgledaju naše Danče. Najlakše je ovo mjesto opisati dvijema riječima – oaza mira. Evo još nešto o njima.
Postoje jedne, samo jedne “Danče,” skrivene u čarobnoj uvali grada Dubrovnika. Usidrene na hridima iznad morskih žala, okružene nebom i morem, obojene Marijinom bojom. Kako i nebi kao Marija Gospa od Danača svoje Danče stoljećima čuva ispod svoga plašta. Da pokušam odgonetnuti vama dragi Crveničani, što se sve lijepog nastanilo na njima.
Božja blizina se udomila…
Marija, to ponizno stvorenje, ona je stoljećima prvi i najdraži gost svakom tko pohodi i tko se udomi na ovoj hridi. Danče su kao rajsko predvorje koje nas uvode u smiraj rajske ljepote. To su vrata na kojima sestre cjeli život trebaju kucati, otkucajima svoga srca, za Boga. Da. To su vrata neba na kojima stoji Vratar koji otvara kad mi pokucamo.
Tako i vi dragi Crveničani u svojim srcima kucajte na Božja vrata jer On vas sve rado kao Otac raširenih ruku čeka.”
s. Matija Filipović
Ostatak fotografija koje nam je s. Matija poslala pogledajte u galeriji ispod.
Tekst: Ivana Filipović
Fotografije: s. Matija Filipović
Vaš tim crvenice.com
