Jedna obična šetnja pretvorila se u čaroliju kojoj je teško odoljeti a da ne ovjekovječiš i naravno podijeliš sa svima.
Ta čarolija je prekrasna riječica ispod sela koja je ovih dana protekla i u svoj svojoj ljepoti ispunila korito i počela pjevati najljepšu pjesmu koju samo ona može. Na prvi pogled se čini da hitro žubori baš da putniku šetaču ponudi mir, utočište i osjećaj spokoja. Nekada su obale ove rijeke bile pune razigrane djece koji bi se krili od starijih da bi na miru mogli igrati nogomet ili koje druge igre. S druge strane, djeca čuvajući janjce i igrajući se klisa, veselo dozivajući jedni druge.
Danas nažalost, naša Ričina vapi za tim i žuboreći kao da šalje uzaludne pozive i uzaludna sjećanja.
Svi vi koji u dalekim zemljama osjećate bol za zavičajem, za svojim gradom, za izvorom, za rijekom i njenim žuborom, pogledajte ljepotu i poslušajte žubor rodnoga kraja.
Vaš tim crvenice.com