Blog

Crvenički vukovi

k-IMG-20190611-WA0003

U nedjelju, 9.06. oženio se Ante Zerkića

Sa svojom zaručnicom Josipom vjenčao se na Humcu. Okupljanje kod mladoženje uz pjesmu i okrjepu, put do Ljubuškog, nazad kod mladoženje pa u Posušje do ranih jutarnjih sati; sve onako po dosadašnji. Prekrasan dan, svatovi lijepi, mladi, veseli, baš onako kao što to Ante i Josipa zaslužuju. Okupili se svatovi kod mladoženje, pjesma, svirka, veselje, kad ono usred bijela dana začu se zavijanje vukova. Nemalo iznenađeni svatovi ugledaše čopor gladnih vukova ispod hrastove šume, ni pedesetak metara nadomak mladoženjine kuće. Imali su što vidjeti, vukovi, ne na četiri ,nego na dvije noge. Crvenički  “vukovi”: Buljko, Grbo, Tomo, Periša, Kaže, Đeva, Gegić, Pere Čuić, Jozo Pepin i Iko Paškin .”Zavijaju, viju, skomlicaju.” Njihova djeca i unuci šokirani i iznenađeni ponašanjem pitaju:” Jeste li vi normalni?” I oni i mnogi nazočni prvi su put vidjeli nešto ovakvo. Pitanja pljušte:” Šta je sad ovo? Zašto to rade?” No,kad ugledaše na ledini ispred “vukova” pršut, sir, ušćipke, pitu, pečenje, hladnu pivu…, malo jasnije im se činio ovaj događaj. Hrvoje Brzijev je uskliknuo: “Sad znam zašto viju vukovi!”

Od davnina još dok su svatovi bivali po kućama u svim je duvanjskim selima bio običaj ići u vukove. Budući da se u ta vremena bilo više gladno nego sito, na dan svatova u selu oni koji nisu bili pozvani  su se spremali  ići “vijati” i “izvijati” hranu, napuniti prazne želuce i razgaliti duše vinom i rakijom. Moderna vremena potisnuše mnoge običaje pa i ovaj, tako da se u mnogim duvanjskim selima, kao i u Crvenicama,  posve izgubio. Na želju svekra Vinka da mu dođu “vijati i zavijati” svatovima, gore spomenuti  “vuci” spremno se odazvaše i dosljedno oživješe pomalo zaboravljeni dio svatovske tradicije. Domaćin je uzvratio obiljem hrane i pića, dovoljno za deset čopora. Moderna vremena, kako rekosmo, čine svoje pa su i naši “vukovi” ukorak s njima. Donesoše razglas i mikrofon pa uz stvarno zavijanje vukova i njihovo imitiranje, doživljaj zavijanja bijaše stvaran, toliko da su seoski psi, naslutivši opasnost, zalajali. Našlo se i nekih svatova, pa i onih iz kola, koji su mislili da su stvarno vukovi sišli u selo.

Motivirani  “čopor” još je glasnije “zavijao, vijao i skomlicao”  kad bi Peka i Kaže donosili hladno točeno pivo. Napojeni i nahranjeni , miroljubivi vukovi privukoše djecu iz kola koja se veselo pridružiše, tako da je čopor u jednom trenutku, uz mlade “vučiće” brojio oko trideset jedinki i postao zanimljiv mnogima. Fotografiralo se, snimalo, i za tren su “vukovi ” bili na svim društvenim mrežama. I dron je imao posla. Uz svu atrakciju i zanimljivost ovog događaja, tri su situacije bile posebne.

Prva je kad je na ljutitu Gegićevu reakciju kad mu je jedan od vukova srušio pivu, ovaj drugi mirno odgovorio: “Slučajno sam je zakačio repom!”

Druga je kad su spomenuli poznate omoljske “vukove”: Jokaru,Bunđiku,Božiju i Stanka i što bi bilo da oni sad dođu, rekli:”Saklali bi se s njima pa kom meso ,kom vuna.” Kako već rekosmo, crvenički “vuci” su miroljubivi, a i svekar Vinko zasu ih obiljem hrane, sve da su omoljski vuci i došli ne bi se oni ni saklali, bilo je hrane i pića za deset čopora.

Treća je kad je jedan “vuk”, ugledavši  svoju “vučicu” počeo “zavijati” nekako drugačije, ostali “vuci” su u tome prepoznali ljubavni zov. Da ljubav ide kroz želudac i vukovi znaju.

Ovom prilikom čestitamo Anti i Josipi, a vi u galeriji pogledajte i poslušajte kako je to sve  izgledalo.

 






Vaš tim crvenice.com

Tekst: Moderni crvenički vuk

Podijeli ovaj članak