Blog

IN MEMORIAM – Ivan Bagarić

ivan-bagaric1

Kada ode veliki čovjek, ne nalazimo riječi za bilo što reći.

Prvotni šok i nevjericu na vijest o smrti dr. Ivana Bagarića, zamijenili su razgovori o njegovom životu, njegovoj dobroti, humanosti i veličini. I doista, kao da nismo bili svjesni i nismo znali koliko velik čovjek je naš sugrađanin, naš župljanin. A baš zbog toga što je bio tako jednostavan, pristupačan, spreman pomoći u svako doba, svima, bez razlike. Veličina Ivana Bagarića nije samo u tome što je sav svoj politički, ljudski, radni i nacionalni elan stavio u funkciju obrane hrvatskog naroda i hrvatskih prostora.

Kad je sa skupinom ovdašnjih mladih doktora početkom agresije na hrvatske prostore ustrojio rante bolnice i ratni sanitet HVO-a, što je ogledni primjer funkcioniranja zdravstva u ratnim uvjetima. Njegova veličina nije u tome što je general HVO-a, inicijator osnivanja ratne bolnice u Novoj Biloj, inicijator osnivanja sveučilišne bolnice i Medicinskog fakulteta u Mostaru, niti u tome što je svojim politčkim angažmanom u dva mandata u Saboru Republike Hrvatske uspio osigurati donošenje međudržavnog dogovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine kojim su se trajno riješila prava stradalima HVO-a u proračunu Republike Hrvatske.

Predugačak i nedovršen bi bio popis onoga što je naš dragi doktor Bagarić u ovih trideset godina učinio za naš Tomislavgrad, našu Herceg-Bosnu i Hrvatsku. Veličina dr.Bagarića se ogleda u tome što je i prije i kao ravnatelj Doma zdravlja Tomislavgrad svakodnevno živio naše probleme, naše bolesti… I nema osobe ni iz Crvenica, ni iz naše župe, ni iz Tomislavgrada, a i šire kojoj je odbio pomoć. Pomogao je svima, bez razlike onih koji ga bolje poznaju, znaju da njegov telefon nije prestajao zvoniti, javljao se uvijek i pomagao.

Ivan Bagarić bio je uzoran suprug, otac, stric, rođak, susjed, prijatelj, jednostavno čovjek. Upravo je jednostavnost osobina velikih ljudi što je Ivan pokazivao u svakodnevnim kontaktima sa svima; bilo na sprovodima rođacima, prijateljima, susjedima, sugrađanima; bilo na utakmicama kad igra njegova Mesihovina, bilo u proljetnim radovima u Stepenu ili na njivi kog Glizića mlina, na devetnicama i zornicama u Seonici.

Bio je iznimno vezan za Crveničane, ne samo zbog rodbinskih veza često je znao govoriti da su mu Crvenice kao njegova Mesihovina. Zbog toga i zbog svega što si učinio za sve nas, za naš Tomislavgrad, našu Herceg-Bosnu, naš hrvatski narod, dragi naš Ivane veliko ti hvala! Sve si nas zadužio svojim djelima i svojom dobrotom.

Iskrena sućut obitelji.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji Crveničani

 

Vaš tim crvenice.com

Podijeli ovaj članak