Gore na Nebu i svjetlo je sjajnije, Otac ga u Nebo rođenim vječno daruje, ne, tame nema, gore ne stanuje, blagoslovljen onaj koji je tamo, u Bogu se raduje.
Gore na Nebu i zvijezde su dolje, daleko je i beskrajno to Nebesko polje, križevi nestaju, prestaju boli, u Nebu je spas i sve je bolje, jer Nebo je za odabrane, za odlikaše, ne iz njih, već iz ljubavi Božje i Njegove volje.
Gore na Nebu ljubav se pije sa izvora bistra, a vječnost je ovaj čas i sada, k’o sunce blista. Gore na Nebu smo braća i sestre, djeca sva išta, nebitno tko smo, odakle smo, iz kojeg smo mjesta.
Bio ti ovdje prosjak, ili celebriti, gore se ne piše,samo je važno brime dobrih djela i ništa više, i duša bez grij’a, radosna, čista, samo je takva spremna za Njega, za Krista.
Zagreb, 13.04.2025. g., Cvitnica, nedilja muke Gospodnja.
Ivan Ivić Radoš
