Sinu munja sa brda Pantovčaka
Bilo ih je,ali ne ovaka
Ja sam Zoran predsjednik Hrvata
Potomak sam naśih sa Karpata
Došlo vrime konje osedlajte
I glasove meni sada dajte
Ja sam onaj što ću Vas voditi
Samo sa mnom možete dobiti
Ja Vam dajem,što drugi ne mogu
Ne morate moliti se Bogu
Samo konje osedlajte svoje
I slušajte sve savjete moje
Ja Vam ljudi samo slabo pamtim
Neznam stvarno šta je jučer bilo
Niti pamtim kad je umro Tito
U proljeće,ili je bilo lito
Samo pamtim ja zakletvu svoju
Knjigu neku i crvenu boju
Neka lipa vrimena su bila
Puno neki trulih karanfila
Zvijezda neka,boje se ne sjećam
Ljubičica od sto kila bijela
Ona nas je vodila do trona
Bez molitve i crkveni zvona
Moj narode,sada ili nikada
Osedlajte u pojati konje
Uzjašite Zekana i Vranca
Pustite ih slobodno sa lanca
Nek polete niz planine naše
Velebitom neka glas pronesu
Nek crveno pokidaju cvijeće
Borba opet za istinu kreće
Past će Zoran sa Dorata svoga
Naredbu će opet dati novu
Možda pamet tada mu proradi
Karanfile neka joś ne sadi
Proljeće je doći će i ljeto
I ptice će propjevati same
Karanfila neće viśe biti
U to ćeś se brzo uvjeriti….
B.B. Radoš
